Vrlo su atraktivni brežuljci Bilogore (koja se nekada nazivala Međurečka gora), koji dijelom pripadaju Koprivničko-križevačkoj županiji, a pješice ili biciklom može se doći do najvišega – Stankovoga (nekada Ivinoga) vrha na 309 m nadmorske visine. Viši dio područja čine šumska staništa obične bukve i ponegdje hrasta kitnjaka te običnoga graba, što sve zajedno predstavlja svojevrsna „pluća“ Podravine. Niži dio jest antropiziran – prekriven naseljima, livadama, a uključuje i vlažne livade u dolinama, oranicama i sl. To ne treba čuditi jer su na Bilogori pogodni uvjeti za razvoj stočarstva, vinogradarstva i voćarstva. U tome se kraju od davnina uzgaja vrlo kvalitetna vinova loza, ali njegova osobitost jest ta što je uspio sačuvati mnoge stare kleti. U vinogradarskome području moguće je razgledati staru bilogorsku vinogradarsku arhitekturu (s pojedinim objektima iz 18. stoljeća) ili šetati ugodnim krajolicima. Bilogora je atraktivna za planinarenje s planinarskim domom, a njezine šume bogate potočićima i životinjama idealne su za ugodne šetnje. Koprivnički planinarski put, dug oko 40 km, funkcionira od 1976. Vrh Bilogore povezuje se sa sjeveroistočnim dijelom Kalničkoga gorja. Od 2021. registriran je i Polakov put između Draganovca i  Stankovoga vrha, odnosno Draganovca i Planinarske kuće Anin vrh. Bilogora je uz Kalničko gorje karakteristično stanište pogodno za gnijezđenje, zimovanje ili prelet brojnih vrsta ptica - crvenoglavi djetlić, crna žuna, bjelovrata muharica, mala muharica i druge ptičje vrste. Dodatna je važnost toga područja u tome što se na njemu u Hrvatskoj, uz Papuk, gnijezdi patuljasti orao.