Kalničko gorje nalazi se u sjeverozapadnome dijelu Republike Hrvatske, a osnovni mu je smjer protezanja jugozapad-sjeveroistok. Južni dio gorja jest u Koprivničko-križevačkoj županiji. Cijelo gorje sastoji se od niza ogranaka koji se na istoku postupno dodiruju s Bilogorom, a na zapadu s Medvednicom i Ivančicom. Za granice Kalnika moguće je uzeti dravsku nizinu na istoku, odnosno gornji tok rijeke Lonje na zapadu, dolinu rijeke Bednje na sjeveru, ali je teško odrediti granice prema jugu jer glavni masiv na mnogim mjestima postupno prelazi preko prostranoga humlja u okolne ravnice. Južna granica kalničkih prigorskih ogranaka proteže se sve do grada Križevaca. Prigorje je na nekim mjestima izduženo i više od 20 km prema jugu te postupno prelazi u Lonjsko-čazmansku zavalu. Duljina Kalnika od dravske ravnice na istoku do prijevoja Paka na zapadu iznosi oko 30 km. Najviši vrh jest Vranilac ili Kalnik (643 m). Viši i sunčaniji uži prigorski prostori, posebice na kontaktu trupa i prigorja, imali su najjaču koncentraciju stanovništva u srednjemu vijeku, a s toga se prostora tijekom ranoga novog vijeka naseljenost širila na ostale dijelove prigorja i dolinske zone. U središnjoj je prigorskoj zoni te u susjednim prigorjima Kalnika u srednjemu vijeku i još početkom ranoga novog vijeka bilo smješteno više važnih središnjih gradskih naselja tipa trgovišta – Donja Rijeka, Brezovica (danas Kalnik), Miholec, Glogovnica itd. U ranome novom vijeku sva su izgubila status centralnih gradskih naselja te se centralitet toga kraja u najvećoj mjeri koncentrirao na južnome rubu prigorja Kalnika, u Križevcima. Najveći je dio Kalničkoga gorja danas prekriven šumskim površinama. U najvišim gorskim dijelovima od bjelogorice prevladava bukva, a od crnogorice smreka, ariš i bijeli bor. Na brežuljkastim prigorjima i nižim pobrđima uz vinovu lozu prevladavaju hrast kitnjak, grab, bagrem i vinova loza, a na vlažnim, nešto ocjeditijim prostorima između prigorja i vodotoka rastu hrast lužnjak, brijest, jasen te žitarice. Na vlažnome plavljenom prostoru uz vodene tokove prevladavaju joha, topola, vrba i livade. Zbog posebnih geoloških i geomorfoloških osobina krajobrazne i bioraznolikosti, jedan manji dio od 4200 ha Kalničkoga gorja jest zaštićen od 1985. kao značajni krajobraz Kalnik.