U Zaistovcu, Vojakovačkom Osijeku, ali i u Apatovcu, Ludbreškom Ivancu, Dugoj Rijeci i drugim potkalničkim selima sačuvan je specifičan tradicionalni zanat za koji su potrebne posebne peći u kojima se na stoljetni način priprema drveni ugljen. Taj se proces u drugoj polovini 18. stoljeća odvijao i na prostoru općine Gola, gdje je usred šumskih površina bila ucrtana vuglenica. Inače se vuglenica radi na način da se drva ispile na određenu dužinu i slažu se u krug. Složena se drva oblažu, za što se rabi paprat ili kukuruzovina. Na tako obložena drva nabaca se do pola metra zemlje ili prašine. Vuglenica se pali od vrha i gori, ovisno o veličini, od dva do tri tjedna. U veće vuglenice ide i do 40 metara drva. Kada vuglenica gori, ugljenari je moraju stalno nadzirati, zatvarati ili otvarati rupe. Najbolje je vrijeme za paljenje vuglenica jesen, a obično su se palile na čistini uz potok ili u blizini vode kako bi se lakše ugasio eventualni požar.