U mrtvicama Drave živjele su vile. Bile su to prekrasne djevojke s dugom zlatnom kosom. One su mogle i čarati, pa time izazvati nekomu sreću ili donijeti nesreću. Taj stari rukavac Drave bio je čist i pun bistre vode. Na tome mjestu vile su se kupale. Nekoliko ljudi dolazilo ih je gledati kako se kupaju. Nije ih se smjelo javno gledati jer su vile takvim ljudima donosile nesreću. Jednom je neki Marko iz Đelekovca odlučio svojoj kući dovesti jednu vilu. Znao je, ako vili uzme odjeću za vrijeme kupanja, da će ona ići za njim i on će joj biti gospodar. Dok su se vile jednom kupale, Marko se prikrao hrpi lijepo posložene odjeće i uzme jednu,  te se dade u bijeg prema svojoj kući. Trčao je on stazom do svojega vrta. Vile su osjetile da jednoj manjka odjeća i da se ona nalazi u vlasti čovjeka. Sve su se na brzinu obukle i dale se u potjeru za njim. On je trčeći kroz vrt dotrčao do staje i zatvorio se u nju. Vile ga nisu uspjele sustići i morale su se povući, a svoju prijateljicu ostavile su Marku. Marko je bio zao čovjek, te je vilu onako golu zavezao lancem u štali. Spavala je u kutiji za sjeno. Vila je plakala i molila ga da je pusti. Marko se tomu opirao. No ostale vile nisu zaboravile svoju sestru. Marka su molile da je pusti. Kada je on odbijao i njihovu molbu, počelo je dolaziti zlo na njegovu kuću. Počelo je umiranjem peradi, a tek kada je Marku umrla svinja, odlučio je pustiti vilu. Ušao je u štalu i izgovorio čarobne riječi „ Ošpi Roža „ a vila je na to odgovorila „ Ja Špirana.“ U tome času čanci su poispadali s vile, na njoj se stvorila odjeća, otvorila se vrata štale i ona je izašla van. Tu su je čekale njezine sestre i odletjele natrag u svoju postojbinu. Sve su čarolije nestale, a Marko i njegovi potomci nosili su nadimak Špirana.