U stara vremena, ženama koje su tek rodile znao je dolaziti Mrak, spodoba veća od čovjeka u kojega je obraz bio kao dim te mu se nije moglo vidjeti lice. Na glavi je imao veliki klobuk širok kao sito i bio je sav umotan tako da je izgledao kao velika tamna sjena. Jednom je Mrak došao nekoj rodilji u Legrad koja je nakon porođaja ležala u krevetu. U sobi je bilo mračno, pa je rodilja mislila da joj je prišao njezin suprug, ali kada je vidjela da to nije on, počela je vikati. Iz susjedne prostorije stigli su preostali ukućani i pitali je zašto viče. Odgovorila je da je kraj nje stajala neka spodoba te da je uspio umaknuti kada su ukućani dolazili. Svi su znali da je riječ o Mraku. Jedna stara baka znala je kako se riješiti Mraka, pa je uzela nož s tri križa, krunicu i gaće od muža te sve to stavila rodilji pod glavu. Poslije toga Mrak više nije dolazio k toj ženi. Nekoliko dana nakon toga u susjedstvu je žena rodila blizance. Mrak je potom dolazio svaku noć u tu kuću te je gnječio rodilju. Jedno jutro pitali su je zašto stenje noću, a ona je odgovorila da ne može disati. Tada joj je susjeda, koja se riješila Mraka u susjednoj kući, kazala da i ona pod glavu u postelju stavi nož s tri križa te joj je rekla da Mraku, kada dođe, kaže: „Božji kamen te poterl koji na Božem grobu raste.“ To je ona rekla Mraku kada je došao noću, te se on odmah udaljio, otišao u noć i nikada se više nije vratio u Legrad.