U predaji Podravine (ali i obronaka Bilogore, nekadašnje Međurečke gore) postoje zapisi o raznim mitskim (nadnaravnim bićima). Među njima se ističu vedi, dušice, ftič Papić, šumske dekle, vile, baba roga, more (mure), mrakovi, vodenjaci, kućna zmija, bela žena, pesoglavci, suđenice, glođan i druge. Spomenuti glođani noć uoči Dušnoga dana izlazili su iz groba kao prokleti te lutali u potrazi za grješnim dušama koje bi ih zamijenile u izdržavanju paklene kazne. Dušice su također izlazile iz groba u isto vrijeme kada i glođani, ali one su predstavljale blažene pokojnike. Vjerovalo se da, kada duša napusti tijelo, prvo bude dušica, a kada umre i posljednja osoba koja ju je poznavala, onda dušica postaje ved ili veda, duša koju spominju njihovi potomci. Ljudi su nekada vjerovali i u postojanje još nekih bića poput bajkača, koji bi zapravo bili obijesni kućni duhovi koji nisu zli, ali su radili nepodopštine. Stariji ljudi spominju i baguna koji bi bio stari i mudri duh, zapravo čuvar doma. Neki spominju i biće zvano runješ koje je vjerojatno bilo povezano s duhovima ognjišta. U vrijeme kada su kuće bile građene od pletera omazanoga blatom, mnogi se sjećaju vjerovanja u važnost hižne kače (kućne zmije), koja je predstavljala sreću i nije ju se smjelo ubijati.