Postoji sjećanje na poplavu Drave koja se dogodila pred jednu kasnoproljetnu večer prije otprilike 200 godina, na blagdan Sv. Trojstva. U Legradu je tada stradalo gotovo 100 drvenih kuća, a dvije osobe utopile su se „u valovima“.  Drava je toliko nabujala da je poplavila cijelo Drnje napravivši goleme štete, a voda se uzdigla tako visoko da su sve ulice bile poplavljene. Samo crkva i groblje, dvije najviše točke, bile su na suhome. Narod se silno uzrujao, na groblje je izgnao svoje blago i čekao da voda opadne, a do crkve se moglo samo čamcima. Za vrijeme te nesreće uništen je velik dio Drnja, a njegovi stanovnici, napustivši opustošene djedovske domove, naselili su se i sagradili nove kuće na livadama prema Sigecu i Peterancu koje im je dobrohotna vlast dodijelila. Tom je prilikom u tren oka neukrotivim elementom uništen veličanstveni most u Botovu. Rijeka Drava napredovala je prema selu Sigetec po državnoj cesti kao golema vodena stihija. Sigečani su čamcima i lađicama doplovili do prvih kuća u Peterancu. Ljudi su iz kuća s djecom, stokom i s ostalim stvarima bježali jaučući i naričući. Oni koji su uspjeli stići, pobjegli su u vinograde ili u koje od udaljenijih sela, gdje su bili prisiljeni dalje bijedno živjeti. Osim toga, stradala je i ljetina, pa se pojavio problem prehrane ljudi i životinja. Problem je bio što je razina vode uslijed kiše znatno porasla tako da je došla do crkve u Sigecu, ali ipak voda nije prodrla u crkvu. U susjednim Hlebinama voda je dosezala i 3 sežnja (lakta), pa je stoga od križnoga raspela u sredini sela zapovjednik satnije na pregled mogao doći jedino čamcem. Župnik u Hlebinama kao očevidac te dane morao je žalostan gledati veliku poplavu u selu, a i sam je primao ljude i blago u župno dvorište koje je bilo na povišenome položaju i za buduće naraštaje zapisao znakovitu rečenicu: „Oslobodi nas Gospodine, groma i nevremena, koji uzrokuje dravsku poplavu i spasi nas.“