Sredinom 19. stoljeća došlo je do širenja skakavaca (kobilica) iz smjera Bilogore do Koprivnice, od kuda ih je sjeverni vjetar vratio prema Jagnjedovcu i Starigradu. Skakavci su se pojavili i nad Šemovcima kraj Virja. Tada je narod udario u viku: „Eto kaštige Božje“, i nakon toga slijedila je pucnjava iz pušaka i „udaranje svime do čega je došao. Tako se nisu mogli baš puno zadržati u pustošenju. Ta vika i pucnjava redovno je uzbunila narod čitavoga kraja naokolo jer se mislilo da su Mađari preko Drave provalili u Podravinu. Predaja govori kako je u ljeti, u vrijeme nedjeljne mise u Virju, doletjelo „tuliko kobilica kaj mam ne bilo Sonce videti.“ Ljudi su pucali na skakavce, zvonili zvoncima, „deca i žene nabijali so z botami v plehene tiganje i lonce“, ali uzalud jer su uništili kukuruz, žito, proso, heljdu i zelje. „Svet po cele noči ne spal, nek je i saki čuval svoje polje, priroda, de je kaj imal. Onda samo ji je najepomt nestalo i svet je rekel da je to Božje prepuščanje.“