Stanovnici sela iz okolice Virja nekada su bili zavidni uzornim virovskim gospodarima, pa su im tražili eventualne mane i pretvarali ih u priče. Jedna od njih glasi da su Virovci išli rušiti drva u razne dijelove Bilogore. Već na polasku, u jednoj gostionici u susjednome Novigradu Podravskom, malo su se više opustili i boravak im se odužio, pa je pala noć. Kako se kući ne bi vratili neobavljena posla, odlučili su po tmini otići u šumu. Putom po šumi vidjeli su da se nešto bijeli na tlu, pa su pomislili da je to srušeno bijelo brezovo drvo, a zapravo se radilo o zamrznutome dijelu puta koji je stvarno nalikovao srušenom drvetu. Uzeli su pile i te su bijele komade s tla pilili i pripremali za stavljanje na kola. Problem je bio što smrznuti dio puta nisu mogli utovariti na kola, pa su se posramljeni vratili kući praznih kola bez objašnjenja ukućanima. No jednoga dana jedan je od tih Virovaca na piću otkrio što se dogodilo, pa se po cijeloj Podravini to pročulo i za jalov posao nastala je uzrečica: „Nemoj i ti kak i Virovci ići po drva.“