Na prostoru današnje križevačke crkve sv. Križa nalazio se zdenac. Kada se dogodilavelika suša, kakva nije zabilježena ni prije ni poslije, presušili su svi izvori vode, rijeke i potoci, pa tako i spomenuti zdenac. Hrvati su zaratili s Obrima (Avarima), ali u ljetnim mjesecima, zbog žeđi i suše, obje su vojske zaustavile rane aktivnosti. Narod je lutao okolo naokolo tražeći mulj ili barem kakvu mlaku da se napije. Jedan od hrvatskih vojskovođa stigao je do zdenca na mjestu današnje križevačke crkve sv. Križa te je, zagledavši se unutra, zaključio da nema vode, ali njegovoj se kćeri pričinilo da se na dnu bunara nešto cakli, te je bacila kantu i izvukla vodu u kojoj je plivao križ, raspelo Isusa Krista. Svi okupljeni iznova su pogledali u zdenac i primijetili da izvire obilna voda. Kada su utažili žeđ, utaborili su se na tome mjestu, a u izvučenome križu prepoznali su vrhunaravski znak, pa su, kada je papa poslao misionare, primili krštenje. Na mjestu gdje im se ukazao križ sagradili su prvu crkvu u čast sv. Križa.