U vrijeme provale Mongola (Tatara) u prvoj polovini 13. stoljeća, ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. sklonio se na jug. Kada je stigao do utvrde Veliki Kalnik, upravitelj mu je rekao da kratko odmori i u tajnosti nastavi dalje prema Zagrebu. Napadači će misliti da je kralj u Velikome Kalniku, pa će ga opsjedati, a kralj će dobiti nešto vremena da može otputovati na sigurno. Neprijateljske horde okružile su Veliki Kalnik i pokušale zauzeti utvrdu, ali bezuspješno. Nakon toga napadači su se odlučili za opsadu i iscrpljivanje glađu. Braniteljima je ponestalo hrane, no svaki puta kada su neprijatelji noću zadrijemali, seljaci su u utvrdu bacali sočne šljive. Zahvaljujući tomu, utvrda je izdržala opsadu, a Mongoli su se odlučili uputiti dalje. Kada je kralj saznao za to što se dogodilo, seljake je proglasio plemićima koje su jalni susjedi iz Križevaca podrugljivo nazivali plemićima – šljivarima.