Na prostoru današnjega zaseoka Pepelara koji čini dio sela Novačka, kraj Gole, u srednjemu vijeku nalazila se srednjovjekovna utvrda Sveta Elizabeta koja je od druge polovine 15. stoljeća bila u vlasništvu obitelji Forster. Kako arheološki nalazi upućuju na njezino postojanje u 13. stoljeću, pretpostavlja se da je utvrda Pepelara možda bila prvo središte vlastelinstva Brežnica (Berzence). Ta je utvrda najvjerojatnije napuštena tijekom ratova s Osmanlijama, koji nakon njezina zauzimanja nisu bili zainteresirani za obnavljanje. U drugoj polovini 18. stoljeća na jednoj je karti ucrtano da se radi o staroj zgradi samostana, što možda upućuje na to da je tada uz utvrdu bila vidljiva i crkvena arhitektura. U razdoblju pojačane sječe šuma u okolici te utvrde organizirano je pepeljarenje kao poseban oblik iskorištavanja šumskoga bogatstva radi dobivanja pepeljike ili potaše (kalijeva lužina). Početkom 19. stoljeća zabilježeno je kako se na području nekadašnje utvrde odvijao proces pepeljarenja, pa se od tada utvrda naziva Pepelara.