U srednjemu vijeku na prostoru današnje općine Gola nalazili su se trgovište sv. Elizabeta i sela Symonfalva, Kwchyla, Gesthye Netech, Chawonya, Ewr, Zanyzlo, Lankocz, Farkasfalwa, Telek, Kystelek, Byklaz, Intho i druga. Ona su sva nestala u vrijeme osmanskih provala u 16. stoljeću, tako da se u 17. stoljeću na područje nekadašnjih sela proširila šuma. Osim toga, teritorij je bio podložan poplavama rijeke Drave koja je i često meandrirala, zbog čega je dugotrajniji opstanak naselja u tome močvarnom području bio otežan. Značajnije naseljavanje tih zašumljenih prostora započelo je tek u 18. stoljeću, kada je 1753. vladarica Marija Terezija prostor sjeverno od Drave, tada zvan Repaš, dodijelila Vojnoj krajini (Varaždinskomu generalatu) umjesto Petrinji. Uz rastuće naseljavanje širila se i devastacija prirodnoga šumskog pokrova, što se osobito odnosi na zapadni dio Prekodravlja jer su sustavno krčene šume na većim površinama radi širenja poljoprivrednoga zemljišta, a ostale šume u istočnome dijelu jesu ostavljene. Jeftino se drvo tada izvozilo uglavnom u ugarske županije, a za transport drva dijelom je korištena i rijeka Drava. Naseljavanje Gole bilo je moguće. Naselje Gola prvi put spominje se 1820. i tada je bilo u sastavu đekenješke župe. Godine 1821. tamo su se već nalazile 52 kuće, a godinu poslije izvršeno je preseljenje dijela stanovnika iz Drnja. U približno isto vrijeme naseljeno je selo Gotalovo, a Ždala je nastala krajem 18. stoljeća. Sela Otočka i Novačka nastala su krajem 19. stoljeća iz nekadašnjih konaka, tj. stočarskih stanova.