Drnje se prvi put spominje 1548. kada je zabilježeno da je na nekome malom otoku na Dravi zvanom Drnje živjelo deset ljudi koji su u doba mira bili kmetovi u Proderijancu (vjerojatno Peterancu). Godine 1572. prvi put spominje se utvrda Drnje, koja je bila važna za obranu od Osmanskoga Carstva. U Drnju je bilo sjedište solane, carinarnica i brodogradilište za brodove koji su plovili po Dravi. Značajnu ulogu za razvoj toga kraja imalo je prosvjetno djelovanje, koje u Drnju ima kontinuitet od prve polovine 17. stoljeća. Drnje je u 17. stoljeću bilo jedno od središta hrvatske kajkavske književnosti, o čemu svjedoči sačuvana znamenita pjesmarica iz 1687. Slavenske skupine na prostor današnjega Torčeca doselile su se u ranome srednjem vijeku te do kraja 10. ili početka 11. stoljeća formirali su najmanje pet sela razbacanih po okolici današnjega Torčeca. Ime Torčec (Utorčec) spada među starija centralna naselja u tome dijelu Podravine, gdje se vjerojatno održavala razmjena utorkom. Pisana povijest toga naselja može se pratiti od 13. stoljeća. U vrijeme osmanskih provala 1559. u Torčecu je živjelo samo pet obitelji. Poslije je doseljeno novo stanovništvo koje je dovelo selo s nekadašnjega srednjovjekovnog položaja na današnji položaj. Stanovnici su imali status slobodnjaka. U Torčecu je sačuvan, na potoku Gliboki, mlin s kraja 19. stoljeća, u kojemu je rekonstruirana prerada žita u Podravini, a selo je poznato po koševima na ulici. Botovo je nastalo krajem 17. stoljeća kao selo u kojemu su živjeli slobodnjaci.