Đelekovec se spominje od 1332., a kao središte župe 1334. U vrijeme borbi s Osmanlijama u Đelekovcu je bila izgrađena utvrda. Đelekovčani su 1660. dobili status slobodnjaka. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova Đelekovec je bio značajno središte te je imao razvijen društveni i kulturni život s bogatom knjižnicom i jednim od prvih seoskih nogometnih klubova osnovanih u Podravini. U Đelekovcu je rođeno nekoliko osoba koje su ostavile trag u hrvatskoj kulturi i znanosti – npr. naivni slikar Mirko Virius, književnik i političar Mihovil Pavlek Miškina, ugledni hrvatski znanstveni i društveni djelatnici te ujedno sveučilišni profesori Većeslav Pavlek, Pavao Kvakan i Pavao Tomašić. Imbriovec se kao predikat plemića „Emeryhouch“ prvi put spominje 1433., a kao središte župe 1501.