Crkva sv. Brcka prvi put spominje se 1421. i vjerojatno je tada tamo bilo sjedište župe. U crkvi se vidi slojevitost od 14. do 19. stoljeća s vrijednim gotičkim freskama iz 14. stoljeća. Postoje dva sloja fresaka. Stariji se nalazi u crkvenome brodu, a pripada majstoru internacionalnoga stila dvorske gotike te je visoke kvalitete. Mlađi sloj fresaka nalazi se u svetištu, gdje se mogu utvrditi veze s češkim gotičkim slikarstvom. Crkva sv. Brcka i sa svojim arhitektonskim osobinama ima istaknuto mjesto hrvatske sakralne arhitekture kasnoga srednjeg vijeka, a od raznih stilova izdvaja se dominantna kasnogotička faza. Dekorativna rješenja izuzetno su visoke umjetničke kvalitete i znalačke izvedbe, što je moguće povezati s naručiteljem te izvedbe na početku 16. stoljeća, gospodarom vlastelinstva Baltazarom Alapićem, inače križevačkim velikim županom, slavonskim podbanom i jajačkim banom. Kasniji zahvati, barokni, klasicistički i historicistički, imaju određenu kvalitetu, a radi se o prigradnji južne kapele koja je zaklonila aneks zvonika te o produženju broda, ali oni su poremetili izvorni sklad visokokvalitetne kasnogotičke volumne kompozicije.