Na mjestu današnje grkokatoličke katedrale u Križevcima u srednjemu vijeku nalazio se samostan augustinaca, čiji se prior prvi put spominje 1325. Redovnici su ga napustili u vrijeme osmanskih provala u prvoj polovini 16. stoljeća, a 1560. jest srušen. Godine 1627. franjevci su dobili sredstva da na mjestu nekadašnjega augustinskog samostana sagrade svoj. Franjevci su napustili Križevce nakon njegova ukidanja 1783. Nekoliko godina prije 1791. u samostanskome vrtu bila je uređena vojna bolnica za ranjenike u ratu s Osmanlijama. Godine 1792. preuzimaju ga grkokatolici za potrebe osnovane grkokatoličke Križevačke eparhije 1777. Biskup se u Križevcima definitivno nastanio 1801. te se nastavlja preuređenje samostana u biskupski dvor i postojeće crkve prema potrebama istočne liturgije. Današnji vanjski izgled crkve načinio je arhitekt Herman Bollé na poticaj Julija Drohobeckoga (križevačkoga biskupa 1891. – 1920.) od 1895. do 1897. U to je vrijeme u katedralu postavljen ikonostas koji se smatra najsačuvanijom i najvećom galerijom hrvatskoga sakralnog slikarstva s kraja 19. stoljeća, a bili su zastupljeni slikari Celestin Medović, Bela Čikoš-Sesija, Ivan Tišov i Ferdo Kovačević. Vrhunski su izrađeni i razni predmeti historicističkoga umjetničkog obrta postavljani u unutrašnjosti katedrale. U biskupskome dvoru nalaze se brojna umjetnička djela, a najljepši dio predstavlja konzistorijalna dvorana sa slikama biskupa. Tamo se čuvaju i brojne vrijedne knjige, između ostaloga i nekoliko inkunabula.