Nekadašnja župna crkva sv. Križa najstarija je građevina u Križevcima, a spominje se u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. Na mjestu današnje crkve prije se nalazila romanička crkva, a vjerojatno je tijekom prve polovine 14. stoljeća izgrađena potpuno nova gotička crkva ili je dijelu romaničke crkve dograđen gotički brod. Osnovni korpus svetišta odgovarao bi prvoj polovini 15. stoljeća, a današnji portal na ulazu u sakristiju, niša i svetohranište ugrađeni su poslije, na što možda upućuje 1498. na križnoj ruži portala. Crkva je s vremenom doživjela mnoge promjene, od kojih neke još nisu istražene. Lokaciju crkve možda je moguće objasniti smještajem uz svetište vezano za izvor vode. Kako su u srednjovjekovnim gradovima kaštel i župna crkva redovito bili odvojeni, tako je bilo i u Križevcima. Crkva je u vrijeme osmanske opasnosti bila zaštićena malom renesansnom fortifikacijom, ali ona je srušena tijekom druge polovine 16. stoljeća jer je mogla postati uporište za napadače. U 17. stoljeću oko crkve sv. Križa formirano je malo podgrađe utvrde Donjega grada. Oko crkve se do 1781. nalazilo groblje. Godine 1789. crkva sv. Križa prestaje biti župnom crkvom, a uz to je desakralizirana te je jedno vrijeme služila kao vatrogasno spremište. Ulogu novoga župnog sjedišta preuzima bivša pavlinska crkva sv. Ane. Godine 1883. sv. Križu vraćena je sakralna funkcija, a crkva je obnovljena 1912. – 1913. (arhitekt Stjepan Podhorsky) i 1996. U unutrašnjosti se na luku svetišta nalazi slika Otona Ivekovića koja prikazuje „Krvavi sabor“ iz 1397., a naslikana je 1914. Iz zagrebačke katedrale u tu je crkvu prenesen mramorni oltar koji je izradio barokni kipar Francesco Robba. Ta je crkva 2009. postala konkatedralom Bjelovarsko-križevačke biskupije.