Jezgru današnjega Starog grada u Đurđevcu podignuli su potomci bana Mikca tijekom druge polovine 14. stoljeća, kada je ta utvrda postala sjedište za veći dio đurđevečko-prodavizkoga vlastelinstva. Tamo je stolovao kaštelan s ostalim službenicima. Kako je prva sigurna vijest o postojanju Staroga grada (Đurđevca) tek iz 1396., moguće je utvrditi da je utvrda građena između te godine (kao najkasnije) i 1346. (kao najranije), kada se posljednji put spominje stara utvrda u Sušici. Utvrda Sušica nalazila se kraj današnjega sela Sveta Ana i bila je do sredine 14. stoljeća jedno od središta vlastelinstva. Najstariji dio đurđevečke utvrde sjeverni je dio, a ostala krila dograđivana su poslije, pa je tako dobio oblik osmerokuta. Trifora iz 1480-ih i sačuvani grb obitelji Ernušt iz 1488. govore u prilog činjenici da je obitelj Ernušt izvršila značajni dio dogradnje utvrde. I u 16. stoljeću vršene su daljnje dogradnje, pa je između 1505. i 1541. podignuta ulazna kula. Uz manje izmjene Stari grad služio je za obranu od Osmanlija, a od kraja 16. stoljeća tamo je bilo središte vojnokrajiške pukovnije i satnije. Nakon razvojačenja Vojne krajine 1871. imao je razne namjene, a danas predstavlja jedan od najvažnijih kulturno-povijesnih spomenika Koprivničko-križevačke županije.