Park je nastao 1856. kada je kotarski predstojnik Grigorije Roksandić uz, tada još postojeći, sjeverni gradski opkop (danas južni rubni dio Zrinskoga trga) dao posaditi dvije aleje javora. On je i 1863. drvoredima javora zasadio zapadni dio opkopa uz današnju Nemčićevu ulicu. Taj drvored odlično se vidi na najstarijim fotografijama koprivničkoga gradskog središta, ali i na prvome katastarskom planu Koprivnice iz sredine 19. stoljeća. Prvobitni drvored protezao se od današnje gradske vijećnice do kraja Zrinskoga trga pa je onda skretao prema jugu u Nemčićevu ulicu. Drvoredi javora poslije su poslužili gradskomu vrtlaru Dragutinu Ruhlu za postupno oblikovanje današnjega izgleda parka na prostoru srušenoga sjeverozapadnog dijela koprivničke utvrde. Ruhl je postao gradskim vrtlarom 1884., a na toj je dužnosti bio punih četrdeset godina. Pod njegovim je vodstvom između 1891. i 1893. bio zasađen gradski park. Ruhla je naslijedio Ivan Flatz koji je do 1960. upravljao koprivničkim parkovima. Park se početkom 20. stoljeća oblikovao u izvjesnom kompromisu između baroka i engleskoga slobodnog pejzažnog stila, odnosno u duhu kraja 19. stoljeća. Takav karakter park je uglavnom sačuvao do danas. Za središnji gradski park bilo je osobito važno što je nakon velike izložbe u Budimpešti 1896. u središte parka bio postavljen drveni paviljon, djelo Antuna Rogine. Paviljon je bio postavljen na podnožje od kamena, složeno 1894. od neke stare građevine za koju neki pretpostavljaju da su to možda ostatci srednjovjekovne crkve. Paviljon i danas povremeno služi za glazbene nastupe.